temelji islamskoga vjerovanja

KA ISPRAVNOM RAZUMIJEVANJU AKIDE

Nema sumnje da je znanje o Allahu najcasnije, najbolje i najvažnije znanje u životu covjeka. Nema istinskog života srcu, niti radosti, smirenosti i zadovoljstva bez spoznaje Gospodara Allaha, dž.š., (Onoga koji jedini zaslužuje obožavanje) i Njegovih imena, svojstava i djela. Zbog toga je proucavanje temelja vjere i znanje o islamskoj akidi (vjerovanju), najveca vrijednost i djelo koje covjeka približava Allahu, dž.š.

Zahvala pripada Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., njegovu porodicu i ashabe.

Ovaj tekst obuhvata i sadrži odredene putokaze i upozorenja koja bi trebala da doprinesu pravilnom razumijevanju akide, i da podstaknu na njeno ozbiljnije proucavanje na temelju Kur'ana i sunneta Resula, s.a.v.s., i prakse selefa.

ISKREN NIJET U PROUCAVNJU AKIDE I NJENOM RAZUMIJEVANJU I SHVATANJU

Obaveza je na svakom uceniku, a takoder i ucenjaku, da budu potpuno iskreni prema Allahu, dž.š., u razumijevanju akide, te da njihovo izucavanje akide bude s ciljem traženja Allahovog zadovoljstva i nagrade na Ahiretu. Proucavanje akide je jedan od najvrjednijih ibadeta, a ibadet mora da bude srcem i iskljucivo Allahu, dž.š., kao što kaže Uzvišeni u suri Bejjine u prijevodu znacenja: "I nije im naredeno osim da Allaha obožavaju i da iskreno samo Njemu vjeru ispovijedaju."

A Muhammed, a.s., je rekao: "Onaj ko proucava nauku s kojom se postiže Allahovo zadovoljstvo, da bi postigao neku ovosvjetsku korist, nece naci džennetsku nagradu na Sudnjem danu." (Ibn Madže). Rekao je Reb'a ibn Husein: "Svaka stvar s kojom se ne želi Allahovo lice, izgubljena je."

POTPUNA PREDANOST ŠERIJATSKIM IZVORIMA I UVAŽAVANJE ISTIH

Obaveza je pri susretu sa akidom i njenom proucavanju predati se i pokoriti tekstovima Objave i ne suprostavljati tekstu Kur'ana i Sunneta Resula, s.a.v.s., naše mišljenje, osjecanja, a niti politiku.

Muhammed, a.s., je odgajao ashabe na potpunoj predanosti Allahu, dž.š., te velicanju i poštivanju šerijatskih tekstova. Tako je jednog dana zatekao ashabe kako govore: "Zar Allah nije rekao to i to?," suprostavljajuci ajete jedne drugima. Na licu Poslanika, a.s., se ukazalo takvo crvenilo, poput raspuknutog šipka od srdžbe, a onda je rekao: "Šta vam je? Zar ajete iz Allahove knjige suprostavljate jedne drugima? To je ono što je upropastilo one prije vas." (Ahmed i Tirmizi)

Rekao je Imam Evzai: "Na Allahu, dž.š., je Objava, na Poslaniku, a.s., je dostavljanje Objave, a na nama je potpuno pokoravanje." (od Ibn Abdul-Berra)

POSTEPENOST U UCENJU I PODUCAVANJU PITANJA AKIDE

Na samom pocetku mora se obratiti požnja na ono što je najprece i mora se dati prednost važnijem od manje važnog. Stoga ce svaki ucenik ili student, a takoder i ucitelj (profesor), obratiti pažnju na postupnost u korištenju knjiga akide.

Pocece sa skracenim skriptama ili brošurama da bi završio sa najvecim i kompletnim djelima akide.

Na startu ce npr. uzeti knjigu "Tri temelja" od šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba ili "El-alamu sunnetul-menšure'' od šejha Hafiza Hakemija.

Nakon toga se može preci na knjigu "Tevhid" od Muhammeda ibn Abdul --Vehaba. Zatim "Tahavijsku akidu" sa komentarom od Ibn Ebil-Izza el-Hanefija, zatim "Vasitijju" od Ibn Tejmije itd. Dakle, mora se voditi racuna o davanju prednosti važnijim temama i pitanjima akide. Zato se na pocetku mora nauciti ono što je obaveza u pogledu vjerovanja, a obaveza je (mukellefu) covjeku koji je zadužen Šerijatom da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, u Sudnji dan i odredbu dobra i zla. Mora da zna šta je Poslanik, a.s., naredio, a šta zabranio, jer je obaveza vjerovati u ono o cemu nas je obavijestio Allahov Poslanik, a.s., i pokoravati se njegovim naredbama.

Upravo iz tog razloga preporucujemo knjigu "Tri temelja" (koja je prevedena na naš jezik), jer sadrži najvažnija pitanja akide, ono što covjek mora poznavati. Mora upoznati svoga Gospodara, posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., i vjeru Islam. To je upravo ono što je spomenuto u hadisu o Džibrilu, a.s., u kojem je skrenuo pažnju na temelje vjere koje covjek mora upoznati na dunjaluku da bi mogao istinski biti pokoran Allahu, dž.š. Zatim, to je ono o cemu ce covjek biti pitan u kaburu, a takoder i na dan proživljenja: "Koga ste obožavali i šta ste odgovorili poslanicima?"

SVEOBUHVATNOST U UCENJU AKIDE I NJENOM POUCAVANJU

U pitanjima akide ne smijemo se koncentrirati samo na jednu oblast, jednu temu, a zapostaviti drugu koja je jednako važna ili važnija od prve. Kao da se, npr. usredsredimo na potvrdivanje tevhida Rububijje (a to je priznavanje samo Allahu, dž.š., stvaranja vlasti i odredbe), a zapostavljanje drugog tevhida - tevhida uluhijje (a to je priznavanje samo Allahu, dž.š., ibadeta, tj. cinjenje ibadeta samo Allahu, koji jedini zaslužuje ibadet). Cudno je to da se mnogi današnji autori knjiga o islamskoj akidi usredsreduju na tevhid rububijje, kao da se obracaju ljudima koji negiraju postojanje Allaha. Uz priznanje da ima i takvih, mi skrecemo pažnju da ipak vecina muslimana nesvjesno upada u širk u ibadetu (tavaf oko kaburova pojedinih ljudi, traženje od mrtvih da se zauzimaju za ljude, izmišljena dovišta i mjesta kojima se daje atribut svetosti itd.). Sve su to stvari koje se dešavaju muslimanima zbog nepoznavanja tevhida uluhijje ili kako se drugacije zove tevhidul-ibadet. Ova sveobuhvatnost zahtijeva uzimanje i prihvatanje svih propisa Šerijata i vjerovanje u islamske propise potpuno. Kao što je Uzvišeni objavio u suri Bekare, 208: "O vjernici, udite u vjeru potpuno." Ili "A oni koji su u nauku potpuno upuceni, govore, Mi vjerujemo u njih (ajete), svi su oni od Gospodara našeg." (Ali Imran, 7.)

Odnos prema onima koji se suprostavljaju ovakvom stavu

Zahtjev sveobuhvatnom pristupu u proucavanju islamske akide, te jasna skretanja sa ispravnog puta u našem vremenu, pozivaju na dodatna objašnjenja putem odgovora na ta skretanja, te otkrivanje sumnji onih koji proturjece stavu ehli sunneta. To je bio put selefa (ispravnih prethodnika). Upitan je Ahmed ibn Hambel: "Da li covjek ima olakšicu da kaže Allahov govor i da tu zastane (tj. da li je dozvoljeno covjeku muslimanu da kaže za Kur'an - Allahov govor i da stane - a da ne kaže kao mu'tezili i džehmije da je stvoren niti da kaže da nije stvoren kao ehli sunnet - s ciljem da prikrije svoje vjerovanje da bi se spasio).” Ahmed je odgovorio: "A zašto da to prešuti? Da nije onoga u šta su ljudi upali, prešutiti bi bilo moguce, medutim, oni javno govore ono o cemu govore (tj. da je Kur'an stvoren), a zbog cega onda vi da ne govorite (da nije stvoren).” Ahmed ibn Hambel je, kao i ostali ucenjaci selefa, vjerovao da je Kur'an vjecni Allahov govor, i nakon što su se pojavile mu'tezile sa svojim vjerovanjem, da je Kur'an stvorenje kao i ostala stvorenja, Ahmed ibn Hambel im je odgovorio jasnim i decidnim rijecima: "Kur'an je Allahov govor, nije stvoren, od Njega potjece i Njemu se vraca."

VaŽnost utvrÐivanja Šerijatskih propisa (granica) i definicija

Važna stvar u razumijevanju islamske akide jeste i obracanje pažnje na šerijatske definicije i znanje o propisima Allahovog šerijata.

Na uceniku i na ucitelju je da nauce i utvrde propise i definicije u skladu sa islamskom terminologijom, kao što su pojmovi iman, poslanstvo (nubuvvet), mu'džize itd. U tom pogledu Ibn Tejmije je rekao: "Šerijatski termini imaju svetost i težinu i od potpunosti znanja je da covjek sazna šta je Resul, a.s., želio odredenim izrazom da bi potvrdio ono što je i Resul, a.s., potvrdio ili negirao ono što je on negirao, jer obaveza je na nama da vjerujemo u sve o cemu nas je obavijestio i da mu se pokoravamo u svemu što nam je naredio." (Zbirka fetvi12/113) Rekao je Ibnul Kajjim: "Spoznaja mjesta i stupnja robovanja je od potpune spoznaje propisa onoga što je Allah, dž.š., objavio Muhammedu, a.s. Allah, dž.š., je opisao one koji ne poznaju te granice sa "neznanjem" i "licemjerstvom" kada je objavio: "Beduini su najveci nevjernici i najgori licemjeri, jer ne poznaju propise koje Allah svome Poslaniku objavljuje..." (Tevbe, 97) U spoznaji tih propisa je upucenost (uputa), u pridržavanju propisa zaštita i upotpunjenje roba vjernika, koji se svrstava medu ispravne sljedbenike. Rekao je takoder: "Najcasnija i najkorisnija nauka, jeste nauka o šerijatskim propisima, a posebno onih koji se odnose na naredbe i zabrane. I najuceniji covjek je onaj koji zna te propise, tako da ne ubaci u njih ono što nije od njih i da ne izostavi nešto što je od njih." (El-Fevaid, 133. str.)

I na kraju, s obzirom da cemo se, ako Allah da, u narednim brojevima baviti pitanjem akide, želimo upozoriti na slijedece:

Islamska akida je danas nužna i neophodna covjeku kao što su mu nužni i neophodni voda i vazduh. I covjek bez ispravnog (islamskog) vjerovanja je izgubljena i upropaštena licnost, jer islamska akida jedina daje prave odgovore na mnogobrojne zapitanosti na koje ljudski um neprestano traži odgovor: Odakle sam došao? Kako je stvoren ovaj kosmos? Ko je taj ko ga je stvorio? Kakva su njegova svojstva i imena? Zašto nas je stvorio i zašto je uopce stvoren kosmos? Kakva je naša uloga na ovom svijetu? Kakva je naša veza sa Stvoriteljem? Je li postoje možda druga stvorenja i svjetovi, osim onoga što vidimo? Da li poslije ovog života postoji drugi život i kakav je taj život? Da li postoji pravi odgovor na sva ova pitanja? Ne postoji nijedna druga vjera koja daje potpun i ispravan odgovor na ova pitanja izuzev Islama.